Nema tog stanovnika BiH koji ne zna šta znači riječ avlija. Avlija je bila i ostala mjesto druženja, dječije graje, a što ne reći i mjesto akšamluka, ali bogme i ašikluka. O baš jednoj takvoj avliji pišem, no krenimo redom. Bašeskija je pisao o Sarajevskim avlijama i bašćama koje se s proljeća okite beharom i iz dana u dan mjenjaju svoju fizionomiju i bivaju sve ljepše i ljepše. Nakon behara stignu majske ruže, zatim zambaci, pa kadifice, ilduzi, nema te prave avlije u kojoj nema grma šimšira s pažnjom njegovanog i okresanog u najrazličitijim oblicima, gdje je baštovanova mašta dolazila do punog izražaja, eh da ne počnem pisati o hortikulturi.
Avlija, mjesto gdje se druži i uživa
Avlija je u pravilu prostor ograđen visokim zidom skriven od pogleda znatiželjnika, to je intimni prostor obiteljskog življenja, obično je bila kaldrmisana kamenim oblutcima donošenim na rukama iz obližnjih potoka i sa mnogo pažnje redanim u čipkastu strukturu bijelih prostirki opervaženih, u pravilu, zelenilom trave. Prava kaldrma nikada nije bila zaljevana betonom, nego se linija trave provlačila između kamenih lopti snježnobijele boje, žene su vrijedno ribale kaldrmu i u dane koji nisu bili vezani za praznične svečanost.
O avlijama je tako lijepo pričao na svojim predavanjima studentima arhitekture, zaljubljenik bosanskog načina gradnje i urbanizma, veliki poštovalac nepisanog pravila prava na pogled, sjajni arhitekta i profesor, učenik slavnog francuskog arhitekte Le Corbusier-a, a kasnije i njegov suradnik, gospodin Juraj Najthart. Imao sam sreću i zadovoljstvo, iz sad već maglovitih razloga, prisustvovati njegovim predavanjima, iako nikada nisam bio student arhitekture. Još uvijek mi je svježe sjećanje na to predavanje. E pa u jednoj takvoj avliji podno Bjelava sam proveo znatan period moje mladost, sjećam se da sam u toj avliji pojeo najukusniju zeljanicu u svom životu i rečeno riječnikom naših starih, ta zeljanica je govorila devet jezika. Fikina mama Mena je tako dobro pravila zeljanicu da bi je “mrtva usta jela” i u to sam stvarno sto posto i danas ubjeđen.
Takvu zeljanicu zasigurno neću nikada više pojesti, ali ne zbog toga što je Mena zaboravila recept, nego iz kud i kamo prozaičnijeg razloga. Takve se pite više ne prave, jer smo svi nafurani na zdravi život i nikome na pamet ne pada da u tepsiju pite ugura pola tuceta jaja, kilu pravog kajmaka i još jedno tri frtalja kile domaćeg punomasnog milerama. Od pomisli na tu zeljanicu osjećam kako mi holesterol raste. U toj avliji smo se često nalazili nakon gimnazijski obaveza, a i poslije za vrijeme studija, bili smo česti gosti. Uživali smo u mirisu babinih ruža i mnogobrojnih jemeka koje nam je spremala Mena, ali i onih koje smo donosili od kuće, a poslije i sami spremali. U našoj raji su bili mnogi, neki od nas su danas ugledni građani mnogih svjetskih gradova, neki su i danas tu u Bosni, a jednog od nas nije vrijedno spominjati jer se ogrješio grdno, prem svemu onome što smo bili i što smo osjećali i mislili. Mi koji smo ostali tu i danas se često nađemo u toj avliji.
Danas se taj prostor zove jednostavno Restoran Avlija i promijenila je svoj izgled, postala je mjestom okupljanja onih koji vole laganu muziku, puno razgovora i dobru hranu. Jednog dana nakon proteklog nesretnog rata sjedili smo u onoj staroj avliji i Fiko reče da je odlučio da ponudi i nekim nama nepoznatim ljudima mogućnost da uživaju blagodeti njegove avlije, njegovog gostoprimstva i srdačnost. Sama ideja mi je bila strana i zvučala kao boguhulenje. No nakon nekoliko mjeseci Fikinu ideju je kreativno i nadahnuto pretočio u realnost naš prijatelj i značajni arhitekta prepoznatljivog rukopisa, poštivaoca bosanske intimne, tradicionalne i nacionalne arhitekture oficijelno ing.arh.urb. gospodin Amir Vuk, a svima poznat kao Zec. Zahvaljujući zajedničkoj ideji i estetskim postavkama vlasnika, nastao je po mnogima kultni restoran u Sarajevu koji i dalje okuplja pravu raju.
Članak “Dnevni Avaz”. Mladen Jeličić- Troka
27
Godina iskustva
nebrojeno
Dobrih provoda
ko još to broji
posluženih mušterija
Pozovite nas
Rezervacije i upite primamo na broj telefona
Meni
Pregledajte specijalitete koje svakodnevno pripremamo za vas
Naručite dostavu
Naša jela mogu biti na vašim kućnim vratima